Progressive Magazine

Branko Roglić vlasnik je tvrtke Orbico, najvećeg regionalnog distributera u robama široke potrošnje, koja posluje u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Makedoniji, Kosovu, Albaniji, Moldaviji i Bugarskoj - u portfelju tvrtke imena su najpoznatijih svjetskih proizvođača i njihovih brendova : Procter& Gamble(Ariel), Philip Morris, Shell, GE, Johnson Wax i najuglednije svjetske kozmetičke kuće, kao što su Gucci, Laura Biagiotti, Escada, Max Factor, Dolce&Gabbana....
S više od 2300 zaposlenih i operacijama u devet zemalja regije, Roglićeva tvrtka pravi promet od 6 milijarda kuna godišnje. Prema iskazima vlastitih zaposlenika, Orbico je na trećem mjestu na listi najpoželjnijih poslodavaca u Hrvatskoj.
U splitskoj tvrtci Orvas, manjem dijelu njegova poslovnog carstva, Roglić vodi turističke i hotelijerske poslove. Tvrtka posjeduje 2 hotela, 14 vila i 31 brod za iznajmljivanje. Pedesetak zaposlenih pravi godišnje promet od 5 milijna eura.
Poznat kao radišan, skroman i samozatajan, Roglić će s ponosom istaknuti jedino svoj 9 metarski ribarski brod. Nikad nije bio ne godišnjem odmoru, niti je nogom stupio i na jednu jahtu, koju iznajmljuje njegova splitska tvrtka.
Branko Roglić bio je savjetnik predsjednika Mesića za strana ulaganja i predsjednik HUP-a u jednom mandatu.

Pitanje svih pitanje: što bi Hrvatska trebala poduzeti da izađe iz posvemašnje krize?
Hrvatska prvo treba restrukturirati državu: smanjiti broj županija sa 22 na šest i broj općina s 570 na 120 .To će smanjiti administraciju. Drugo, treba restrukturirati državna i javna poduzeća. da se ne događaju ove pljačke koje su se događale po tunelima i slično. Nemate državnog poduzeća koje nije na neki način oštećeno, kao da je...

...Alajbegova slama?
Tako je. Onda bi trebalo pojačati borbe protiv kriminala i korupcije koje se vode, koje mislim da dobro napreduju i koje treba podržati. Treba privatizirati sve što nije privatizirano. Nije bitno za koliko novaca, bitno je da ta firma počne funkcionirati, ne da uvijek ima gubitke. Svi ti gubici se saniraju iz proračuna. I umjesto da ta poduzeća imaju profite, oni uvijek imaju gubitke i povećavaju poreznu presiju, jer se uvijek moraju sanirati.
No, spas za ovu zemlju je MMF - što prije to bolje! I onda ćemo vidjeti nakon restrukturiranja treba li uopće ulaziti u kredite da bi pokrivali stare kredite ili ćemo moći plaćati i otplaćivati dug od vlastitog poslovanja i od vlastitog poreza.

Može li Hrvatska sastaviti takvu vladu?
Svaka vlada se plaši da će izgubiti vlast ako ovo napravi. Ali, mi moramo dobiti vladu koja je spremna, radi očuvanja hrvatske financijske samostalnosti, riskirati i otići sa vlasti. Ovog časa ne vidim tko bi to bio u stanju... Premijerka Kosor povukla je dosta korisnih poteza, i mislim da je borbom protiv korupcije pokazala strancima da mogu doći u pravu zemlju, jer u uvjetima kakvi su bili prije, teško bi tko došao. Čovjek koji radi i koji je stvorio kapital, ne može dati nekom činovniku 50 tisuća eura u džep da mu napravi papire, jer to je ispod njegove razine. To su u pravilu ponosni, pošteni i radišni ljudi i nikada se neće spustiti na to da podmićuju. Do sada je uvijek bilo da ste morali nekoga imati tko vam je na ovaj ili onaj način dolazio do papira i odvjetnici su posredovali u takvim situacijama. To sada ide na bolje.

Imate li osjećaj da postoji neki koncept?
Koncepta nema i imam osjećaj da se potezi vuku u 'cajtnotu'. I sve su ih dosadašnje vlade vukle. Nitko nema hrabrosti da napravi što treba. A treba smanjiti troškove. Pojavio se nesrazmjer između realne ekonomije i javne potrošnje. Ova realna ekonomija ne može generirati toliko poreza koliko javna potrošnja može potrošiti. I to prvo treba izbalansirati.

Što nama zapravo fali?
Fali nam to što smo bili 50 godina u komunizmu i što je taj komunizam ubio privatnu inicijativu. Mi nemamo menadžere. Imam iskustva od Slovenije do Moldavije i 'što južnije to tužnije ' - ima manje menadžera. U Sloveniji još uvijek možete naći menadžera, čovjeka koji ima viziju, koji zna raditi, koji zna da mu prihodi uvijek moraju biti veći od rashoda.

Pa on je isto odrastao u socijalizmu?
Ali oni su uvijek imali svoje poduzetništvo. Gorenje je gigant, jer sastavlja dijelove od 5000 komponenata koji se proizvode u malim, privatnim obrtima. I zato su tako uspješni. Mi smo ovdje imali Končar, ali je sve ostalo na razini manufakture. A Gorenje je postalo gigant.

Zašto smo mi skuplji od ikoga?
Imamo skuplji rad. I skupu javnu potrošnju i poreze...I sindikate koji ništa ne razumiju. To možete slobodno napisati. Ništa ne razumiju! Bore se da svi poslovi odu našim susjedima. Bore se da poskupe naš rad. Jer svaki naš skupi rad ulazi u naš proizvod i onda taj naš proizvod prestaje biti konkurentan i onda ga nitko ne kupuje. A kad nitko ne kupuje naš proizvod, onda te firme propadaju, ljudi gube radna mjesta i završavaju na burzi. Tvrda je bila premijerka s njima i mislim da je dobro da je bila tvrda. Oni se bore da se javna potrošnja još poveća, da povećaju plaće, a ovi ljudi gube svaki dan 150 radnih mjesta. Drugi su problem nepoštene penzije, koje su nastale u Domovinskom ratu, broj branitelja koji je multipliciran dva puta. Sve privilegije koje netko ima u ovoj državi, uključujući i saborske zastupnike, treba svesti na realnost. Ako imate magarca ili jednog konja koji može nosit 50 kila, on sa 50 kila može raditi ono što vi od njega tražite. Ali, ako vi od njega tražite da nosi 80 kila, onda će on radit pola godine i poslije toga će vam krepati. Ovo gospodarstvo nosi teret kojega ne može podnijeti. Kolabira jedno po jedno poduzeće, prvo krhki, pa će oni koji su manje krhki, pa će onda svi ukoliko se ne bude vodilo računa o teretu...

Ne vidim na političkoj sceni snagu, koja će ponuditi 'krvi, znoj i suze' i još biti spremna na gubitak vlasti.
Vlada je važna i morala bi shvatiti da ovako dalje više ne može. Da se ne možemo dalje zaduživati, ona mora ići u te bolne rezove, popularnost će se srušiti, ali tako mora biti u interesu opstanka hrvatske države. Neko će morati to napraviti prije ili kasnije i dovesti MMF.

Što bi nam on donio?

Upravljalo bi se bolje i sigurnije, smanjila bi se cijena kapitala. Mi sami očito nismo u stanju. Kada sam ja bio predsjednik HUP-a, proračun je bio 40 milijardi kuna. To je bilo 2001. godine. Što smo mi to učinili, koji bum, što to mi izvozimo i na koje tržište, pa da je sada proračun 120 milijarda kuna? Znači tri puta, a GDP nije narastao 50%. Političari računaju da će u četiri godine dobro zaraditi i dobiti kasnije dobru mirovinu. Oko nekih stvari i kod lijeve i desne opcije mora biti konsenzus: ova država mora živjeti od svoga rada, ne od zaduženja. Da bi se to dogodilo, treba jačati realnu ekonomiju i smanjivati javnu potrošnju. Treća stvar, treba sivu ekonomiju dovesti u mjeru u koju su je drugi doveli u svijetu. Treba restrukturirati javna poduzeća, višak ljudi poslati na selo s otpremninama koje dobiju. Tamo imaju zemlju koju su zapustili, tamo će hraniti stoku, izdržavat će svojim radom sebe i svoje obitelji i neće živjeti na kredit.

Što mi ostavljamo svojoj djeci?

Ne djeci, nego djeci i unucima - kredite. Uzmite samo ovih pet sportskih dvorana! Kome je trebalo pet dvorana za 15 dana rukometa. Te ljude koji su to napravili bi trebalo zatvoriti, ne u zatvor, nego u bolnicu. Nemam ništa protiv sporta, dopače i sam sam bio sportaš, ali mi je ipak draža budućnost Hrvatske.

Kada je Progressive počeo izlaziti prije devet godina, kakvo je bilo hrvatsko tržište?
Mislim da je tržište raslo, da je ono sve više sličilo slici tržišta Europe, ali paralelno s tim rastom razvijalo i sebe. Vi ste to jako uredno pratili, događanja koja su bila u tom razdoblju su bila dobro registrirana. Progressive je bio korisno štivo mladim poduzetnicima koji rade u maloprodaji u Hrvatskoj.

Postoje ljudi u ovom sektoru koji kažu da je dobar dio hrvatske pameti završio u FMCG-u (robama široke potrošnje).
Jako puno menadžera se razvilo i mislim da je to sektor na koji Hrvatska može biti ponosna. Mi smo izrasli na filozofiji Procter&Gamble-a. Naime, ja sam 1990. godine preuzeo njihovu distribuciju, kad su imali u regiji promet nula. I Orbico se počeo paralelno razvijati sa P&G-om. Onda su se kasnije pridruživale i druge firme s drugim brendovima. Ali, Procter&Gamble je uvijek ostao temelj i moga znanja i Orbico kulture.

Što se od tako stare američke kompanije naučili?
Uvijek prvo izdvajamo osobno poštenje. Drugo je lojalnost, treće je radišnost, četvrto je spremnost na učenje. Bilo je jedno desetak do petnaest vrijednosti na kojima je praktički izgrađen Orbico. I to moram reći jako dobro fukncionira. Moram se pohvaliti, izašla je u Sloveniji sad projekcija prošle godine od 103 najuspješnija poduzeća. Mi smo na 61. mjestu, a na petom mjestu smo po povećanju prometa. I ja sam ponosan na svakoga pojedinca, kao i na moj odnos s menadžerima i na zahtjeve koje ja postavljam pred menadžere i na njihov odnos prema zaposlenima.

Kada usporedite ta tržišta s hrvatskim, što im je zajedničko a što različito ?

Različita su tržišta. U Sloveniji imate menadžere i ne trebate imati trenere. Tu je znanje puno veće, ljudi su puno samostalnijiZnaju povezati uspjeh njihovog zadatka sa uspjehom cijele firme. To znaju u Sloveniji i poneki ljudi u Hrvatskoj i onda od tih ljudi se razviju budući menadžeri.

Koga smatrate svojim konkurentom u regiji?
Moram reći da smo dobri s Atlanticom i s AWT-om - to je vrlo pristojna konkurencija. Ne smetamo jedni drugima, prijateljski se odnosimo, uvažavamo jedni druge.

Gdje vi vidite hrvatsku maloprodaju za pet godina?

Vidim da smo pretjerali s tim centrimai morat će se zatvarat. Čuo sam da se 17 centara zatvara u Mađarskoj.

Očekujete li još velikih stranih lanaca?
Oni bi ušli ako bi bilo dovoljno platežne moći. Jako dobro će procjenjivati što bi dobili ako bi investirali. Mislim da će doći Francuzi, ne znam hoće li kupiti nekoga ovdje i onda ga restrukturirati, ili će napraviti dva, tri centra. Dakle, Hrvatska je malo tržište , to je jedan grad. To je problem Hrvatske. Mi o sebi mislimo puno više nego što jesmo. Hrvatska je jedna četvrtina grada Milana u ekonomskom smislu. Ajde, objesite tamo 22 župana, 44 dožupana, 66 tajnica i šofera, objesite pa vidit ćete što bi ostalo od grada Milana, a kamoli jedne četvrtine grada Milana. Dosta je tih ljudi neškolovano, a misle o sebi misle da su bogovi. I onda su tako naduveni i nepristupačni.

Kažu da imamo 228 parafiskalnih nameta?
Tako je. Mi smo u HUP-u upozoravali na to. Svaka lokalna jedinica je udarila svoje lokalne poreze. Najprije su stavili ogromne cijene za parkiranje, pa možete popiti dvije kave za jedno parkiranje. Onda su komunalije po kvadratnom metru. Ne može čovjek nabrojiti što sve ne, a to sve ide u cijenu našega proizvoda. Onda naš proizvod dođe na svjetsko tržište, ako uopće dođe, i vidi se da je nekonkurentan.

Još uvijek mislite da će propasti puno firmi kao što ste mi proljetos rekli?
Pravi val stečajeva tek će doći. Imamo 19 tisuća poduzeća duguju 12 milijarda kuna, a nijednog zaposlenog. Tko je uopće dozvolio da se dođe u tu fazu? Njih je trebalo zatvarati dok su imali mjesec dana neplaćenih dugova.

Uz svu tu pustu administraciju i ministarstva ispada da nitko ne radi ništa?
Ne radi ništa, da. I treba objaviti imena tih ljudi da vidimo koji su to ljudi lopovi. Pazite, to nisu pošteni ljudi. Otvoriti poduzeće, dugovati i poslije ništa. To ne može bit pošten čovjek. Volio bih vidjeti tko su tih 19 tisuća vlasnika.

Što će se događati s trgovačkim lancima?
Oni će se restrukturirati, svoditi na manje i manje troškove. I pitanje je hoće li svi preživjeti. Neki će sigurno propasti.Od malih trgovaca, preživjet će samoobiteljske tvrtke, koje imaju manje troškove.. Poručio bih da nema buma. U maloj državi se moraju uspjesi graditi na malom trošku i štednji.
Moj uzor je vlasnik lanca IKEA Ingvar Kamprad koji vozi dvadeset godina isti automobil. Meni može biti uzor takav čovjek.

Često se pitam zašto uspješni poslovni ljudi poput Vas nisu u politici, kao što je običaj u Americi. Nije li vrijeme da u široj zajednici napravite ono u čemu ste uspjeli u vlastitim tvrtkama? Razmišljati li Vi osobno o tome?
Za poduzetnika i političara treba imati talent i sreću. U poduzetništvu sam imao dosta sreće, dok u politici nisam bio osobito sretan. Naime, ja sam jedan od «proljećara» koji je 1971. godine označen kao nacionalist i tehnomenadžer, te bio smijenjen s mjesta direktora u splitskom poduzeću Iret.
Slažem se potpuno s Vama da nam nedostaje poduzetnika i poduzetnih ljudi uopće u politici. U ovom momentu ne razmišljam o priključenju bilo kojoj stranci, ali ostat ću uvijek blizak idealima iz 1971. godine, Miki Tripalu i Savki, pa «nikad ne reci nikad».